Dragi prijatelji,

 

često se postavlja pitanje: je li Europa protukršćanski nastrojena?

Ispravno bi bilo reći ovako: nažalost, u Europi postoje brojne protukršćanske tendencije. Kako trebamo reagirati na te trendove? Monsinjor Gergely Kovács dolazi iz Transilvanije, a živi u Rimu. U nastavku donosimo neke njegove misli: trojaku obvezu za kršćansku Europu.

Hvala vam za vašu predanost i molitve za kršćansku Europu!

 

Vaša ekipa Europe za Krista

 

 

- * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * - * -

 

 

Trojaka dužnost za kršćansku Europu

 

Molimo vas, pogledajte izjavu mons. Gergely Kovácsa, predstojnika Papinskoga vijeća za kulturu – izvadak iz govora što ga je održao na kongresu Paneuropske unije održanu 2. svibnja 2009. u mjestu Passau u Njemačkoj.

 

... Na prvi se pogled Europa čini kao mozaik kultura: postoje latinsko, ali jednako tako i baltičko, germansko, slavensko, a onda i keltsko područje. Danas ne smijemo zaboraviti niti migracijske tijekove koji dolaze iz pravaca izvan Europe. Možemo kazati kako Europa zapravo nikada nije niti bila jedinstvena građanska, politička, niti pak povijesna cjelina, ali je svoju kulturnu i duhovnu koherentnost stekla kroz stoljeća.

Razloge ovoj pluralnosti pronalazimo kada razmotrimo važnost grčke filozofije, ili pak utjecajnost rimskoga prava, no jednako tako i utjecaj liberalna obrazovanja, odnosno radničkoga pokreta, što podrazumijeva umnost i borbu za društvenu pravdu. Kršćanstvo je sasvim nedvojbeno bilo zlatna nit koja je svu tu raznolikost držala na okupu. Veliki je Goethe to sažeo u svojoj čuvenoj rečenici: "Materinjski je jezik Europe kršćanstvo”.

 

Kršćanska duša može često biti ranjena, ili pak prekrivena različitim slojevima, ali ona nikada ne nestaje. Želio bih sada ponuditi trojaku obvezu, trojaki poziv, za sve nas.

 

1. Prije svega, moramo se nužno stati boriti PROTIV ZABORAVNOSTI - na isti način kao da bi bila riječ o našim vlastitim korijenima – te, u ovome slučaju temeljnim vrijednostima istinskoga identiteta Europe. U protivnome će veličanstvene katedrale i spomenici – kako je rekao njemački pjesnik Wilhelm Willms - postati - "prazne puževe kućice", pune gomila bezdušnih, rastresenih turista, koji kroz njih samo prolaze, bez života, pjevanja, glasa i imalo vjere. Tada bi plemenita narav naše kulture nalikovala na školjke u kojima su glasovi prošlosti utihnuli.

 

2. Zajedno s prvom bitkom, valja pokrenuti i drugu, protiv površnosti, banalnosti, praznine, vulgarnosti i ružnoće. Te dvije bitke trebaju biti međusobno povezane te jedna drugu podupirati.

POVRATAK ETICI I LJEPOTI – sjajnim zvijezdama na nebu europske uljudbe – mora se dogoditi putem naviještanja kršćanske poruke - pravde i ljepote, istine i ljubavi.

Uvriježeno je navoditi sljedeće riječi danskoga filozofa, kršćanina Soerena Kierkegaarda, iz njegova dnevnika: "To je kao da bi brod bio pod nadzorom kuhara, koji putem zapovjedničkoga razglasa ne najavljuje kuda ćemo sutra ploviti, već što ćemo sutra jesti". Molim vas, promotrite kritičnim okom kako, primjerice, televizija danas prenosi jedino što jedemo, kako se oblačimo i koji je životni stil trenutačno u trendu. S druge, pak, strane, nerijetko nam nedostaje glas koji će jasnim uputama odrediti smisao života i pozvati nas na razlikovanje dobra od zla, pravde od nepravde, istine od neistine, života od smrti.

 

3. Naposljetku bih želio spomenuti i treće pregnuće koje nam je potrebno kako bismo postali istinski Europljani – borba protiv BAŠ SVAKE vrste ekstremizma. S jedne je strane u stvarnosti još uvijek prisutna pogibao sinkretizma i relativizma, što može izazvati brisanje našega identiteta. Dostojevski je s gorčinom ustvrdio: "Europa se odrekla Krista te stoga, i isključivo iz toga razloga, sada umire." S druge se strane nalazi pogibao fundamentalizma, koji se pretvara u isključivost te zauzvrat iskorjenjuje svako ljudsko poštovanje, radi čega se onda zanemaruju sve vrijednosti ostalih, jer se ljudi nadasve boje onoga što je drugačije.

Neophodno je, međutim, vratiti se k velikoj predaji dijaloga, sučeljavanja kultura i religija, u duhu istinskoga kršćanstva.

 

Thomas S. Eliot je napisao: "Ako nestane kršćanstva, s njime će nestati i čitava naša kultura, pa i samo naše lice".

Kako bih potkrijepio vašu želju za oblikovanjem "nove Europe", zaključit ću riječima što ih je Sveti Otac Benedikt XVI izgovorio u Rimu na audijenciji uoči pedesetgodišnjice potpisivanja Rimskih ugovora 24. ožujka 2007. "jedinstvena oblika otpadništva [Europe] od same sebe, prije njena otpadništva od Boga". Sveti je Otac tada rekao: "Ne umarajte se, i ne obeshrabrujte se! (...). Budite djelatni u javnoj raspravi na europskoj razini, u smislu što je Europa sada sastavni dio međunarodne rasprave te podupirite taj napor djelotvornim kulturnim zalaganjem."