Pismo za Europu, Studeni 2012

Eros jaše na panteri. Ljubav i brak kako ih doživljavaju religije svijeta

Autorica: Hanna-Barbara Gerl-Falkovitz

„Znademo li zapravo što znači ljubav? Često imamo stanovitu predočbu o sentimentalnim, nježnim osjećajima. (...) Suvremeno doba treba biti domišljatije kada su posrijedi  razmjeri, neizmjernost i veličina ljubavi, no što je to sve dosad bilo." Romano Guardini

Nije li naše shvaćanje ljubavi odveć ublaženo? Ljubav i brak ne podrazumijevaju samo dvoje ljudi koji žive zajedno u slozi, već sadrže ujedno i dimenziju božanskoga. Ljubav i brak oduvijek se, u našoj intelektualnoj i religijskoj povijesti, povezuju sa stvaralaštvom i nastavljanjem ovozemaljskih stvarnosti. U prvome planu pritom nije neki romantični odnos. To i danas možemo vidjeti u indijskoj predaji, gdje još uvijek brakove vrlo često ugovaraju članovi obitelji. U nordijskome epu „Edda“, brak je, pak, opisan ovako: vjenčali su se, a potom i zavoljeli." Naš pristup: „ja i ti", zapravo je novijega datuma te kao takav poprilično individualističan.

U hinduizmu je bračni spolni čin također nešto sveto. Kada vjenčanje traje tri dana, mladoženja se mladoj približava tek treće noći. Prije toga, njih dvoje primaju brojne hinduističke „blagoslove“.

Erotski se susret, u brojnim azijskim tantrama,  doživljava kao nastavak i učvršćenje samoga početka svijeta. Par se, nadalje, ne vjenčava radi osobne ljubavi i njena izražavanja, već kako bi pridonio stvaranju svijeta. Brak ovdje zapravo znači stvaranje svijeta.

Stoga posrijedi nije prvenstveno želja, niti pak potreba i udovoljavanje istoj, već kohezija svijeta. Ta je sveta suradnja jasna paralela sakramentu ženidbe u kršćanstvu. Budući da "eros jaše na panteri" (kako su se izrazili Grci), posrijedi je nešto što svakako zavrjeđuje sveti prostor.

Život se ne sastoji od skladnih sila. Mitovi različitih kultura prikazuju nam polarnu suprotstavljenost muškarca i žene. Te su sile uravnotežene, ali sasvim bjelodano različite te su im ujedno dodijeljene i zasebne zadaće. Takozvani „jin“ i „jang“ u filozofiji Lao-Tsea, također upućuju na ovaj fenomen. Žena je tajna što je muškarac mora svim silama razotkriti. U tom je smislu ona kretanje te do određene mjere također i pomutnja. Ona njega stavlja na kušnju, dok on nju oslobađa. Žena postaje supruga i majka isključivo preko muškarca. Muškarac jednako tako postaje suprug i otac preko žene.

Potrebno je više hrabrosti za susret sa suprotnim spolom, negoli sa svojim vlastitim. Taj je susret istovremeno i izričaj božanske napetosti. Nadvladati tu napetost znači biti čist u izvornom značenju te riječi, jer čistoća dolazi od  riječi „conscius“ – „svjestan“. Biti čist, živjeti u čistoći, stoga znači biti kadar svjesno usmjeriti svoje snage, mjesto jednostavno osloboditi ih.

Odnos znači kako je netko nečime privučen k nekome drugome, a samim time ujedno i „od-vučen“ od samoga sebe. Interakcija muškarca i žene prepoznaje se u svim drevnim predajama istovremeno i kao međusobna suprotstavljenost. Bipolarnost je nužna kako bi se nešto pokrenulo; kako bi uspjelo. Polarno suprotstavljeni spolovi djeluju prema načelu ključa i brave. Dva ključa sama po sebi ne mogu ništa otključati; dvije brave ne mogu se otključati jedna uz pomoć druge. U istosti nema dvojnosti; ona postoji jedino u suprotstavljenosti. Oni koji niječu drugost, niječu život. Život i radost kriju se upravo u drugosti.

 

Preporuka: „Frau-Männin-Menschin. Zwischen Feminismus und Gender“ (Žena-Muškarac-Ljudsko biće; između feminizma i roda), autorice Hanne-Barbare Gerl-Falkovitz, izdavač: Butzon&Bercker Kevelaer, 2009.