Korizma – Pismo za Europu. Razmatranje Floriana Kolfhausa.

Za vrijeme Korizme, razmatramo Muku Kristovu. Nije posrijedi tek nešto što se Isusu dogodilo pred 2000 godina, već svatko od nas mora shvatiti kako je sve to učinio za mene. Mislio je baš na svakoga čovjeka – uključujući i mene – kada je bio osuđen na smrt, mučen, i razapet. Na svakoj mi postaji Križnoga Puta želi pokazati koliko me ljubi.

Dok Isus stoji pred rimskim upraviteljem, govori mi:  „Sudim onomu koji odbacuje ljubav. Ali, moja je presuda drugačija od one Poncija Pilata, jer se sâm stavljam na mjesto krivca. Podlažem se nepravednoj presudi rimskoga upravitelja, kako bi ti bio oslobođen. Možeš li zamisliti koliko te ljubim?“

Kada stavlja Križ na ramena, razmišlja o mojim životnim teretima: „Ne nosim na ramenima drvo namijenjeno za ogrjev. Nosim čitav svijet. Poput tegleće životinje, nosim čitavo čovječanstvo, svakoga pojedinoga čovjeka. Nosim tebe. Svaki grijeh, svako zlo djelo, za mene je udarac, bolna rana koja me nagoni nastaviti dalje. Moja te ljubav nosi. Ništa mi nije preteško, jer te ljubim. Pozivam te da mi se pridružiš na tome putu. Pomozi mi nositi svijet. Znam da se bojiš križa – bojiš se da će te njegova težina slomiti. Ali, ništa za tebe nije preteško, jer te ljubim. Molim te, dopusti neka se to dogodi, jer mi je potrebna tvoja ljubav, i žudim za tvojom pomoću. Ne osjećaš li kako si mi upravo sada bliže no ikada prije?”

Prikovan na drvo Križa, promatra me kao da sam jedini na svijetu, i kao da je samo za mene podnio smrt: „Mogao bih se osloboditi ovih greda, jednostavno sići. Ne, ovi me čavli ne mogu zadržati, ali ti, ti možeš. Sve se ovo i događa upravo poradi tebe. Moj će pogled počivati na tebi do posljednjega trenutka, i to zato što uviđam kako sve ovo mogu podnijeti. Ako su ovo trpljenje, ova bol, gorčina i sram; ako su ove rane cijena koju moram platiti za tebe – ti si toga sasvim sigurno vrijedan (vrijedna). Neka moje rane postanu tvoje, baš kao što su tvoje postale moje.

Isus trpi jer nas želi obratiti u ljude koji ljube. Poziva nas neka uzmemo svoje križeve, jer želi naše prijateljstvo. Molitva Križnoga Puta nije tek neka pobožna praksa koja bi pokoju vjerničku dušu mogla potaći na suze, niti pak prigoda da se Isusovo trpljenje, kao i trpljenje drugih, promatraju sa sigurne udaljenosti. Ne, ona je poziv da Mu se pridružimo. Isusu trebam dopustiti neka mi progovori na posve osoban način te mi valja s Njime prijeći moj vlastiti Križni Put. Budući da je On sa mnom, Križni se Put pretvara u Put Ljubavi. Znadem da se, na kraju puta, niti jedno trpljenje – ako je rođeno makar i iz najmanje iskrice ljubavi – neće pokazati uzaludnim. Cilj nam nije kroz život proći bez i najmanje „ogrebotine“, već naprotiv postići spasenje.

Moleći Križni Put, učimo se vjerovati u ljubav i onda kada se čini kako je sve oko nas samo tama. Ako i nastavimo padati, pogled u Njega daje nam snagu ustati; podići se i nastaviti hodati, jer nam On uvijek iznova ponavlja: „Pogledaj me. Nikada nećeš pasti dublje no što sam ja pao.” Na taj način, križni Put postaje način življenja, životni put, koji ne završava u noći Velikoga Petka, već u zori Uskrsne nedjelje.

 

Izvatci iz izvornika: Florian Kolfhaus, Via Dolorosa, Der Kreuzweg Christi, ISBN 978-3-940879-20-2

Uključuje 28 slika u boji Via Dolorose Petera Christopha Dürena, Augsburg 2012. 80 str. Pojačani tvrdi uvez.